SERVAIS, Jean

SERVAIS, Jean, franc. filmski i kazališni glumac podrijetlom iz Belgije (Antwerpen, 24. IX 1910 — Paris, 18. II 1976). Napustivši studij prava uči glumu na bruxelleskom konzervatoriju. Otkriva ga R. Rouleau i angažira za Théâtre du Marais; s Rouleauom poslije prelazi u Pariz. Na filmu debitira 1931, a ugled stječe 1933/34 (Jadnici R. Bernarda, odn. Amok F. Ozepa i Angèle M. Pagnola). Tridesetih godina nastupa u komerc. filmovima, a u kazalištu (kao jedan od »stupova« trupe J.-L. Barraulta i M. Renaud) niže uspjehe. Impozantne scenske pojave, izdužena lica na kojem se ocrtava rezignacija i »umor od života«, duboka ugodna glasa, vrhunce film. karijere postiže u drugoj polovici 50-ih godina. Likom vođe grupe pljačkaša u filmu Rififi kod ljudi (J. Dassin, 1955) stječe i svjetski ugled, no njegovom najboljom kreacijom smatra se uloga guvernera u polit. filmu Groznica silazi u El Pao (L. Buñuel, 1959); toj grupi pripadaju i uloge u filmovima Heroji su umorni (Y. Ciampi, 1955) i Onaj koji mora umrijeti (J. Dassin, 1957). Od 60-ih godina ponovno nastupa u komerc. filmovima (i na engl. govornom području te u Italiji). Povlači se 1973.

Ostale važnije uloge: Mater dolorosa (A. Gance, 1932); Mladost (G. Lacombe, 1934); Schpountz (M. Pagnol, 1938); Četvrt bez sunca (D. Kirsanoff, 1939); Sedma vrata (A. Zwoboda, 1945); Tako lijepa mala plaža (Y. Allégret, 1948); Stakleni dvorac (R. Clément, 1950); Užitak (M. Ophüls, 1952); Ulica Estrapade (J. Becker, 1953); Tamango (J. Berry, 1958); Opasne igre (P. Chénal, 1958); Umorstvo na 45 okretaja (E. Périer, 1959); Igra istine (R. Hossein, 1961); Čovjek iz Rija (Ph. de Broca, 1963); Varalica Thomas (G. Franju, 1965); Bolje udovica nego... (D. Tessari, 1967); Coplan spašava svoju kožu (Y. Boisset, 1968).